Idi na sadržaj

Anne Anastasi

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Anne Anastasi
Rođenje (1908-12-19) 19. decembar 1908.
New York City, New York, Sjedinjene Američke Države
Smrt4. maj 2001(2001-05-04) (92 godine)
New York City, New York, SAD
Polje
Institucija
Alma mater
Akademski savjetniciHarry L. Hollingworth
Utjecali na njega / njuCharles Spearman
Poznat(a) po
  • Doprinos razvoju psihometrije
  • Istraživanje individualnih i grupnih razlika
  • Udžbenik Psihološko testiranje
Istaknute nagrade
  • Nacionalna medalja za nauku (1987)
  • Zlatna medalja Američke fondacije za psihologiju (1984)
  • APA-ina nagrada za životni doprinos psihologiji (1994)
  • Nagrada "James McKeen Cattell Fellow" (1992)
Predsjednica Američkog psihološkog udruženja (1972)

Anne Anastasi (19. decembar 1908 – 4. maj 2001) bila je američka psihologinja poznata po doprinosu razvoju psihometrije i diferencijalne psihologije. U svom naučnom radu bavila se mjerenjem psiholoških osobina i sposobnosti, kao i utjecajem nasljednih i okolinskih faktora na individualne razlike. Njen udžbenik Psihološko testiranje postao je jedno od značajnih djela iz oblasti psihološkog testiranja.[1]

Godine 1972. bila je predsjednica Američkog psihološkog udruženja (APA), a 1987. dodijeljena joj je američka Nacionalna medalja za nauku za doprinos razvoju diferencijalne psihologije kao naučne discipline.[2][3]

Biografija

[uredi | uredi izvor]
Anne Anastasi u svoj kancelariji, 1987.

Obrazovanje i akademska karijera

[uredi | uredi izvor]

Anne Anastasi rođena je 19. decembra 1908. u New Yorku. Otac joj je umro kada je imala godinu dana, pa su je odgajale majka Theresa Gaudiosi Anastasi i baka. Baka ju je podučavala kod kuće tokom ranog djetinjstva, a nakon toga pohađala je pripremnu školu Rhodes Preparatory School na Manhattanu. Sa 15 godina upisala je koledž "Barnard", gdje je 1928. diplomirala psihologiju. Doktorat iz psihologije stekla je 1930. na Univerzitetu Columbia.[4][5]

Profesionalnu karijeru započela je 1930. kao nastavnica na koledžu "Barnard", gdje je radila do 1939. Potom je prešla na koledž "Queens" Univerziteta grada New Yorka, na kojem je ostala do 1947. i bila na čelu Odsjeka za psihologiju. Iste godine zaposlila se na Univerzitetu Fordham, gdje je nastavila akademski i istraživački rad. Godine 1968. imenovana je za šeficu Odsjeka za psihologiju, a tu je dužnost obavljala do penzionisanja 1979. Nakon odlaska u penziju dobila je zvanje profesorice emerite.[5][6]

Porodični život

[uredi | uredi izvor]

Godine 1933. udala se za Johna Portera Foleya mlađeg (1910–1994), industrijskog psihologa. Anastasi je umrla 4. maja 2001. u New Yorku, u 92. godini života.[6]

Diferencijalna psihologija

[uredi | uredi izvor]

Godine 1937. Anne Anastasi objavila je knjigu Diferencijalna psihologija, u kojoj je diferencijalnu psihologiju definisala kao naučno proučavanje razlika među grupama. Razmatrala je razlike povezane s dobi, obrazovanjem, porodičnim okruženjem, spolom, religijom, društvenom klasom, rasom i etničkom pripadnošću. U knjizi je pažnju posvetila i metodološkim problemima koji se javljaju pri proučavanju grupnih razlika.[7][8]

U drugom izdanju knjige, objavljenom 1949. u koautorstvu s Johnom P. Foleyjem, Anastasi je kritički razmatrala tvrdnje o rasnoj nadmoći koje je zagovarala nacistička ideologija. Osporavajući dokaze ponuđene u prilog navodnoj arijevskoj nadmoći, navela je da su oni "u najboljem slučaju nepotpuni i jednostrani, a u najgorem izmišljeni i mitski".[7]

Anastasi je objavila tri izdanja knjige Diferencijalna psihologija, 1937, 1949. i 1958. Tokom narednih decenija njen naučni rad sve se više usmjeravao na individualne razlike. Historijski kontekst nacističke rasne ideologije i problemi u proučavanju grupnih razlika doprinijeli su gubitku ugleda tog istraživačkog područja, dok se Anastasi više posvetila psihološkom testiranju i tumačenju individualnih rezultata.[8]

Psihološko testiranje

[uredi | uredi izvor]

Tumačenje rezultata psiholoških testova

[uredi | uredi izvor]

Anne Anastasi nastojala je ukazati na ograničenja psiholoških testova i na važnost pravilnog tumačenja njihovih rezultata. U poglavlju "Šta mjere testovi inteligencije?", objavljenom 1983, kritikovala je pogrešna shvatanja o prirodi inteligencije koja su se proširila tokom popularizacije testiranja u prvoj polovini 20. stoljeća. Posebno je upozoravala na tumačenja prema kojima rezultati testova inteligencije predstavljaju nepromjenjivu osobinu pojedinca i pouzdano predviđaju njegove buduće sposobnosti.[9]

Prema Anastasi, testovi inteligencije pokazuju šta pojedinac u određenom trenutku zna i može učiniti, ali sami po sebi ne objašnjavaju uzroke razlika u postignutim rezultatima. Za njihovo razumijevanje potrebno je uzeti u obzir i druge podatke, uključujući prethodna iskustva i okolnosti u kojima se osoba razvijala. Rezultat testa zato ne treba posmatrati kao konačnu procjenu nečijih sposobnosti niti kao pouzdanu osnovu za zaključivanje o svim njegovim budućim mogućnostima.[9]

Anastasi je također naglašavala da se sposobnosti procjenjuju u određenom kulturnom i društvenom kontekstu. Ono što test mjeri zavisi, između ostalog, od znanja i vještina koje određena sredina razvija i vrednuje. Zbog toga je smatrala da se pri izradi i primjeni testova mora voditi računa o njihovoj namjeni, sadržaju i ograničenjima te da se rezultati trebaju tumačiti u vezi s drugim relevantnim podacima o pojedincu.[9]

Metodološka načela

[uredi | uredi izvor]

Anastasi je naglašavala da pravilna primjena psiholoških testova zahtijeva poznavanje njihovih metodoloških svojstava i ograničenja. U radu "Psihološko testiranje: Osnovni koncepti i česte zablude" iz 1985. razmatrala je norme, pouzdanost i valjanost kao osnovne pojmove za razumijevanje i procjenu psiholoških testova.[10]

Norme omogućavaju tumačenje rezultata pojedinca u odnosu na rezultate referentne populacije. Anastasi je isticala da one odražavaju postignuća određene populacije u konkretnom vremenu i prostoru, zbog čega se njihova primjerenost mora uzeti u obzir prilikom tumačenja rezultata.[10][11]

Pouzdanost se odnosi na dosljednost rezultata mjerenja, dok valjanost obuhvata dokaze i teorijska obrazloženja na osnovu kojih se procjenjuje opravdanost tumačenja rezultata i njihove primjene. Anastasi je upozoravala da se valjanost ne može svesti na mehaničku provjeru unaprijed određenog broja kategorija, nego da je treba razmatrati tokom razvoja testa i provjere njegove namjene.[10]

Na rezultate testiranja mogu utjecati i uslovi njihove primjene, uključujući okruženje, uputstva, vremenska ograničenja i postupanje ispitivača. Zbog toga je važno dosljedno primjenjivati propisane postupke i uzeti u obzir okolnosti u kojima je rezultat ostvaren. Anastasi je također naglašavala potrebu da korisnici testova razumiju statističke pojmove, poput standardnih rezultata i standardne devijacije, kako bi mogli pravilno tumačiti njihove vrijednosti.[10]

Testovi sposobnosti i testovi postignuća

[uredi | uredi izvor]

Anastasi je ukazivala na teškoće koje nastaju zbog tradicionalnog razlikovanja testova sposobnosti i testova postignuća. U radu "Testovi sposobnosti i postignuća: Zagonetan slučaj neuništivog strašila" iz 1984. razmatrala je pogrešna shvatanja povezana s tim pojmovima i upozoravala da razlika između njih nije tako jednostavna kako se često predstavljala.[12]

Testovi postignuća prvenstveno se koriste za procjenu znanja i vještina koje je osoba stekla učenjem ili obukom u određenom području. Testovi sposobnosti namijenjeni su procjeni sposobnosti relevantnih za određenu aktivnost ili predviđanju budućeg uspjeha prema utvrđenim kriterijima. Međutim, Anastasi je naglašavala da se ove kategorije ne mogu strogo razdvojiti samo prema tome mjere li testovi ranije stečeno znanje ili buduće mogućnosti pojedinca.[12]

Važnu razliku vidjela je i u širini iskustava na kojima se testovi zasnivaju. Testovi postignuća obično su povezani s užim i jasno određenim područjem učenja, dok se testovi sposobnosti mogu oslanjati na širi raspon znanja i iskustava. Kao primjer navodila je testove iz određenih školskih predmeta, nasuprot testovima inteligencije koji obuhvataju raznovrsnije sposobnosti i iskustva stečena u određenom kulturnom okruženju.[9][12]

Teorijska polazišta i kritike

[uredi | uredi izvor]

Anastasi je naglašavala da se ljudske sposobnosti i psihološke osobine ne mogu posmatrati kao potpuno nepromjenjive kategorije, nezavisne od iskustva i okruženja. U radu "Neki novi trendovi u psihološkom mjerenju: Pedesetogodišnja perspektiva" iz 1985. ukazala je na utjecaj kulturnog konteksta i društvenih promjena na razvoj i ispoljavanje sposobnosti. Istakla je i da norme testova odražavaju rezultate određene populacije u konkretnom vremenu i prostoru, što je važno za tumačenje rezultata i odabir odgovarajućih mjernih postupaka.[11]

U recenziji knjige Psihološko testiranje, objavljenoj 1955, psiholog J. P. Guilford kritikovao je način na koji su u knjizi razmatrani rezultati psiholoških testova. Njegov osvrt otvorio je pitanje da li se rezultati mogu tumačiti isključivo kroz individualne razlike ili testovi mogu odražavati i druge vrste varijacija.[13]

U kasnijim izdanjima knjige Psihološko testiranje, koje je Anastasi pripremala sa Susanaom Urbinom, razmatran je značaj kombinovanja podataka iz više testova pri procjeni složenih osobina i kriterija. Takav pristup omogućava da se procjena zasniva na više relevantnih pokazatelja, umjesto na jednom rezultatu, uz uslov da su odabrani testovi primjereni svrsi procjene.[14]

Knjige i naučni rad

[uredi | uredi izvor]

Anne Anastasi objavila je više knjiga i veliki broj naučnih radova iz psihometrije, diferencijalne psihologije i psihološkog testiranja. Među njenim najznačajnijim knjigama je Diferencijalna psihologija, objavljena 1937. Knjiga je kasnije doživjela nova izdanja, uključujući treće izdanje iz 1958. i četvrto iz 1981.[5][15]

Njeno djelo Psihološko testiranje, prvi put objavljeno 1954, postalo je jedno od najutjecajnijih udžbeničkih djela o psihološkom testiranju. U njemu je obrađivala teorijske i metodološke osnove testiranja, konstrukciju testova te tumačenje i primjenu njihovih rezultata. Sedmo izdanje, objavljeno 1997, pripremila je u koautorstvu sa Susanaom Urbinom.[5][15]

Među ostalim njenim knjigama su Područja primijenjene psihologije (1964), Individualne razlike (1965) i Doprinosi diferencijalnoj psihologiji: Izabrani radovi (1982). Objavljivala je i naučne radove o nasljeđu i okolini, kulturnim utjecajima na psihološko mjerenje, razvoju sposobnosti i metodološkim pitanjima testiranja.[15]

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi izvor]

Za svoj naučni rad Anastasi je dobila niz značajnih priznanja. Američko psihološko udruženje dodijelilo joj je Nagradu za istaknuti naučni doprinos primjeni psihologije 1981. i nagradu za karijerna dostignuća u obrazovnoj psihologiji 1984. Iste godine dobila je Zlatnu medalju Američke fondacije za psihologiju za životno dostignuće i nagradu Američkog udruženja za istraživanje obrazovanja za istaknuti doprinos istraživanju u obrazovanju.[1][16]

Godine 1987. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Ronald Reagan uručio joj je Nacionalnu medalju za nauku za doprinos razvoju diferencijalne psihologije kao naučne discipline. Godine 1992. dobila je nagradu "James McKeen Cattell Fellow" za životni doprinos primijenjenim psihološkim istraživanjima, a 1994. Američko psihološko udruženje dodijelilo joj je nagradu za životni doprinos psihologiji.[3][17][18]

Naslijeđe

[uredi | uredi izvor]

Naučni doprinos Anne Anastasi ostavio je trajan trag u psihometriji i psihološkom testiranju. Njena knjiga Psihološko testiranje, prvi put objavljena 1954, postala je jedno od značajnih djela u ovoj oblasti, a njeni radovi o diferencijalnoj psihologiji i mjerenju psiholoških osobina nastavili su se koristiti u obrazovanju i istraživanju.[5][3]

Univerzitet Fordham, na kojem je radila više od tri decenije, osnovao je profesuru Anne Anastasi za psihometriju i kvantitativnu psihologiju te stipendijski fond za studente psihologije, finansirane iz ostavštine koju je namijenila univerzitetu. Od 2008. na univerzitetu se održava i godišnje predavanje Anne Anastasi, posvećeno temama iz psihologije i psihometrije.[5][19][20]

Američko psihološko udruženje ustanovilo je nagrade koje nose njeno ime, uključujući nagradu Anne Anastasi za doktorsku disertaciju i nagradu za doprinos istraživača na početku karijere. Nagrade se dodjeljuju u okviru Odjela za kvantitativne i kvalitativne metode i odražavaju njen značaj za razvoj istraživačkih metoda i psihološkog mjerenja.[21]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 "Anne Anastasi". American Psychological Association (jezik: engleski). American Psychological Association. Pristupljeno 8. 10. 2026.
  2. ↑ "Former APA Presidents". American Psychological Association (jezik: engleski). American Psychological Association. Pristupljeno 8. 10. 2026.
  3. 1 2 3 "Anne Anastasi". National Science Foundation (jezik: engleski). National Science Foundation. Pristupljeno 8. 10. 2026.
  4. ↑ Woo, Elaine (18. 5. 2001). "Anne Anastasi; Author Spoke of Cultural, Racial Fairness in Testing". Los Angeles Times (jezik: engleski). Tribune Publishing. Pristupljeno 8. 10. 2026.
  5. 1 2 3 4 5 6 "About Anne Anastasi". Fordham University (jezik: engleski). Fordham University. Pristupljeno 9. 10. 2026.
  6. 1 2 Goode, Erica (16. 5. 2001). "Anne Anastasi, the 'Test Guru' of Psychology, Is Dead at 92". The New York Times (jezik: engleski). The New York Times Company. Pristupljeno 9. 10. 2026.
  7. 1 2 Anastasi, Anne; Foley, John P. (1949). Differential Psychology: Individual and Group Differences in Behavior (jezik: engleski) (2nd izd.). New York: Macmillan. Pristupljeno 9. 10. 2026.
  8. 1 2 Takooshian, Harold (2010). "Rediscovering differential psychology?". American Psychologist (jezik: engleski). 65 (1): 57–58. doi:10.1037/a0017494. PMID 20063916. Pristupljeno 9. 10. 2026.
  9. 1 2 3 4 Anastasi, Anne (1983). "What Do Intelligence Tests Measure?". u Anderson, Scarvia B.; Helmick, John S. (ured.). On Educational Testing: Intelligence, Performance Standards, Test Anxiety, and Latent Traits (jezik: engleski). San Francisco: Jossey-Bass. ISBN 087589576X. OCLC 10238214. Pristupljeno 9. 10. 2026.
  10. 1 2 3 4 Anastasi, Anne (1985). "Psychological testing: Basic concepts and common misconceptions". u Rogers, A. M.; Scheirer, C. J. (ured.). The G. Stanley Hall Lecture Series (jezik: engleski). 5. American Psychological Association. str. 87–120. doi:10.1037/10052-003. Pristupljeno 9. 10. 2026.
  11. 1 2 Anastasi, Anne (Spring 1985). "Some Emerging Trends in Psychological Measurement: A Fifty-Year Perspective". Applied Psychological Measurement (jezik: engleski). 9 (2): 121–138. doi:10.1177/014662168500900203. Pristupljeno 9. 10. 2026.
  12. 1 2 3 Anastasi, Anne (1984). "Aptitude and Achievement Tests: The Curious Case of the Indestructible Strawperson". u Plake, Barbara S. (ured.). Social and Technical Issues in Testing: Implications for Test Construction and Usage (jezik: engleski). Hillsdale: Lawrence Erlbaum Associates. Pristupljeno 10. 10. 2026.
  13. ↑ Guilford, J. P. (1955). "Review of Psychological testing". Psychological Bulletin (jezik: engleski). 52 (1): 97–98. doi:10.1037/h0038314. Pristupljeno 10. 10. 2026.
  14. ↑ Anastasi, Anne; Urbina, Susana (1997). Psychological Testing (jezik: engleski) (7th izd.). Upper Saddle River: Prentice Hall. ISBN 978-0023030857. Pristupljeno 10. 10. 2026.
  15. 1 2 3 "List of Publications of Anne Anastasi" (PDF). Fordham University (jezik: engleski). Fordham University. Pristupljeno 10. 10. 2026.
  16. ↑ "Career Achievement Award for Distinguished Psychological Contributions to Education". American Psychological Association (jezik: engleski). American Psychological Association. Pristupljeno 10. 10. 2026.
  17. ↑ "James McKeen Cattell Fellows". Association for Psychological Science (jezik: engleski). Association for Psychological Science. Pristupljeno 10. 10. 2026.
  18. ↑ "Award for Outstanding Lifetime Contributions to Psychology". American Psychological Association (jezik: engleski). American Psychological Association. Pristupljeno 10. 10. 2026.
  19. ↑ Howe, Bob (29. 10. 2007). "Anne Anastasi Chair, Scholarships Endowed with $3.8 Million Gift to Fordham". Fordham News (jezik: engleski). Fordham University. Pristupljeno 10. 10. 2026.
  20. ↑ "Anastasi Lecture Series". Fordham University (jezik: engleski). Fordham University. Pristupljeno 10. 10. 2026.
  21. ↑ "2016 Division award winners". Monitor on Psychology (jezik: engleski). 47 (8). 2016. Pristupljeno 10. 10. 2026.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]