Idi na sadržaj

681.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | ◄ | 677. | 678. | 679. | 680. | 681. | 682. | 683. | 684. | 685. | ► | ►►

Decenije:

◄ | 650-e | 660-e | 670-e | 680-e | 690-e | 700-e | 710-e | ►

Vijekovi:

◄ | 6. vijek | 7. vijek | 8. vijek | ►

681. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar681
DCLXXXI
Ab Urbe condita1434
Asirski kalendar5431
Bengalski kalendar88
Berberski kalendar1631
Budistički kalendar1225
Burmanski kalendar43
Bizantijski kalendar6189–6190
Kineski kalendar庚辰年 (Metalni Zmaj)
3377 ili 3317
    — do —
辛巳年 (Metalni Zmija)
3378 ili 3318
Koptski kalendar397–398
Diskordijanski kalendar1847
Etiopijski kalendar673–674
Hebrejski kalendar4441–4442
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat737–738
 - Šaka Samvat603–604
 - Kali Juga3782–3783
Holocenski kalendar10681
Iranski kalendar59–60
Islamski kalendar61–62
Julijanski kalendar681
DCLXXXI
Korejski kalendar3014
Minguo kalendar1231 prije Tajvana
民前1231年
Seleukidska era992/993 AG
Tajlandski solarni kalendar1223–1224

Godina 681. (DCLXXXI) bila je redovna godina koja počinje u utorak u julijanskom kalendaru. Oznaka 681. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Bizantijsko-bugarski rat: Car Konstantin IV je potpisom ugovora između Bizantijskog Carstva i Bugara kojim se de jure priznaje postojanje bugarske države u Meziji i platiti novac za zaštitu kako bi izbjegao daljnje prodore u bizantijsku Trakiju.[1] Posljedično, Konstantin stvara pokrajinu Trakija Bizantijskog carstva (smještenu na jugoistočnom Balkanu).[2]
  • Jesen – Izbija vojna pobuna u Anadolskoj pokrajini (današnja Turska). Bizantijska vojska maršira prema Hrizopolju i šalje delegaciju preko Helespontskog tjesnaca u Konstantinopol, zahtijevajući da dva brata ostanu suvladari uz Konstantina IV.[3]
  • Septembar/novembar – Konstantin IV osakaćuje svoju braću Heraklija i Tiberija, kako ne bi mogli vladati. Naređuje da se njihovi likovi više ne pojavljuju na kovanicama i da se njihova imena uklone iz službene dokumentacije.[4]
  • Konstantin IV pristaje na kompromis i nagovara vojsku da se vrati u kasarne u Anadoliji. Poziva vođe pobune da dođu u Konstantinopol i konsultuju Senat o tome kako provesti uslove. Po njihovom dolasku, on hapsi vođe i objesi ih u Sici.[5]

Emevijski halifat

[uredi | uredi izvor]
  • Muslimanska arapska vojska predvođena Uqbom ibn Nafijem stiže u Maroko, prije nego što su je Berberi prisilili da se vrati u Cirenu.[6] Uqba je, stigavši u Kairouan krajem godine, krenuo na zapad sa svojim trupama i zarobio Koceilu, kršćanskog berberskog poglavicu vođu plemena Aurebas, blizu Tlemcena. Navodno je stigao do Tangera, gdje je vladao kršćanski princ Julian. Koceila je uspio pobjeći i pregrupirati berberske trupe. Dozvolio je Uqbi da napreduje na zapad bez napada, samo da bi ga iznenadio po povratku (683.).[7]
  • Armenci, Kavkaski Albanci i Iberci dižu pobunu protiv Emevijskog halifata (približan datum).

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • 9. januar – Dvanaesti sabor u Toledu: Kralj Ervig od Vizigota inicira sabor na kojem provodi različite mjere protiv Jevreja. Zakoni protiv nasilja nad robovima su ukinuti. Propisano je da seJevreji odreknu svoje vjere u roku od godinu dana.[8] Španski Jevreji su svoje vjerske običaje držali u tajnosti i skrivali ih (kripto-judaizam). Slijedili su kršćansku vjeru i otvoreno nosili kršćanska imena, ali su svoju religiju slavili u pećinama i podrumima. I dalje su obrezivali sinove i tajno izgovarali hebrejske blagoslove na vjenčanjima i sahranama. Spremno su živjeli u selima. Ako bi bili uhvaćeni u činjenju poštovanja Šabata ili Velikog posta Jom Kipura, bili bi privedeni pravdi i pogubljeni. Međutim, judaizam je uspio preživjeti između 670. i 710. godine.
  • Ervig prisiljava vlasnike da desetinu svojih robova dovedu u vojsku naoružani.[9]

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Æthelwalh od Sussexa daje Wilfridu, prognanom biskupu Yorka, zemlju u Selseyu da osnuje katedralu, nazvanu Selsey Abbey.
  • Kralj Ecgfrith od Northumbrije traži da monasi iz Monkwearmoutha osnuju novi manastir u Jarrowu (ili 682. godine).
  • U Japanu je pod carem Tenmuom započeo Asuka Kijomihara zakonik.
  • Kutluk Kan se pobunio i osnovao Drugi turkijski kaganat.
  • Kusakabe, drugi sin Tenmua, postao je prijestolonasljednik.
  • Sinmun postao kralj koreanskog kraljevstva Sila.

681 u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • 10. januar – Papa Agato umire u Rimu od kuge nakon dvogodišnje vladavine, tokom koje je nagovorio Konstantina IV da ukine porez koji se do tada naplaćivao prilikom posvećenja novoizabranog pape.
  • 16. septembar – Šesti ekumenski sabor (vidi 680.) završava u Konstantinopolu. Sabor potvrđuje pravoslavne doktrine Halkedonskog sabora iz 451. godine i osuđuje monotelitizam. Tokom sabora, sirijski svećenik u propovijedi osuđuje pobjedu Bugara predvođenih Asparuhom u Meziji nad Bizantijskim Carstvom[4]. On prvi put spominje bugarsku državu čiji je glavni grad tada uspostavljen u Pliski (danas Aboba, blizu Šumena).
  • Fudživara no Fusasaki, japanski savjetnik (umro 737.)
  • Pei Jaoqing, kancelar dinastije Tang (umro 743.)
  • 10. januar – Papa Agato
  • Ebroin, gradonačelnik palate Neustria (ili 680.)
  • Hao Čudžun, general dinastije Tang (r. 607.)
  • Džajavarman I, kralj Čenla (Kambodža)
  • Munmu, kralj Sille (Koreja)[7]
  • Kraljica Džaui, pratilac koreanske kraljice
  • Kraljica Munmjeong, pratilac koreanske kraljice

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Norwich, John Julius (1990). Byzantium: The Early Centuries. Penguin. ISBN 0-14-011447-5. p. 326.
  2. ↑ Kazhdan, Alexander Petrovich, ed. (1991). The Oxford Dictionary of Byzantium. New York and Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-504652-6. p 501.
  3. ↑ Bury, John Bagnall (1889). A History of the Later Roman Empire from Arcadius to Irene. Vol. II. London: Macmillan. p. 308.
  4. ↑ Bellinger, Alfred Raymond; Grierson, Philip (1968). Catalogue of the Byzantine coins in the Dumbarton Oaks Collection and in the Whittemore Collection. Dumbarton Oaks. OCLC 847177622. p. 513.
  5. ↑ Bury 1889, p. 309.
  6. ↑ Tucker, Spencer C., ed. (2010). A Global Chronology of Conflict. Vol. I: Ca. 3000 BCE–1499 CE. ISBN 978-1-85109-672-5. p. 205.
  7. ↑ Histoire de l'Afrique septentrionale par Ernest Mercier. Adamant Media Corporation, 1891 (ISBN 978-1-4212-5345-9)
  8. ↑ a géographie du pouvoir dans l'Espagne visigothique, par Céline Martin. Presses Univ. Septentrion, 2003 (ISBN 978-2-85939-815-6)
  9. ↑ Mahomet et Charlemagne, par Henri Pirenne. Presses universitaires de France, 1992.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]